Priča: Kako je Gary Vaynerchuk koristio društvene mreže u kreiranju multimilionskog biznisa

Primjer iz knjige "30  minute social media", Susan Gunelius.

Gary Vaynerchuk je odrastao pomažući ocu u njegovoj prodavnici vina u Springfield-u, New Jersey. Gajio je ljubav prema vinu i to je preraslo u uočljivu strast. Gary je otkrio blogove i online videa, i pitao oca da kreira blog i online video program za svoju radnju. Nakon što je dobio odobrenje, Gary je počeo da objavljuje zanimljive sadržaje koji su pokazali njegovu strast za vinom.

Kako se riječ širila velikom brzinom i njegova "Wine Library TV" publika je rasla širom svijeta.

Gary je postigao uspjeh zahvaljujući činjenici da je bio aktivno angažovan sa publikom. On odgovara na svaki e-mail koji dobije i troši više vremena na komunikaciju sa ljudima preko društvenih mreža, nego na promociju svog biznisa.

"Za svakih sat vremena potrošenih na promociju, utrošim tri sata u interakciji", rekao je.

On zaista razumije kako koristiti društvene mreže da bi biznis rastao i to je razlog zašto je veoma uspješan.

Danas njegova prodavnica vina ima prodaju od 50 miliona dolara godišnje, od čega je preko 50% prodaja preko interneta. Priznati je konsultant i predavač u oblasti društvenih medija, a i potpisao je više miliona dolara vrijedan ugovor da napiše više knjiga u kojima dijeli svoje znanje i iskustvo korišćenja društvenih mreža u građenju biznisa. Skoro milion ljudi ga prati na Twitter-u i svakako je "celebrity" u svijetu marketinga društvenih mreža. A sve je počelo malim poslovnim blogom...

http://garyvaynerchuk.com/

http://en.wikipedia.org/wiki/Gary_Vaynerchuk

https://twitter.com/garyvee

https://www.facebook.com/gary

http://www.youtube.com/user/GaryVaynerchuk

Priča o pet majmuna

Zamislite situaciju da u kavez stavite pet majmuna, u sredinu kaveza postavite merdevine i na vrh merdevina grozd svježih banana. Svi znamo da nijedan majmun pri zdravoj pameti ne može odoljeti banani, pa će tako prvom prilikom neki od njih pojuriti po merdevinama ne bi li ubrao jednu. Kada se popne taman nadomak banane onda sve majmune polijete ledeno hladnom vodom. Prvo malo šoka i nevjerice i kada neko drugi skupi hrabrosti i krene po banane ponovite polivanje i tako sve dok majmuni ne shvate da će posezanje za bananom neminovno rezultirati hladnim tušem. Kad se to dogodi onda se ponašanje u kavezu mijenja i ako se neki od majmuna uprkos svemu odluči da krene prema bananama, ovi ostali će ga povući na pod i tući, te na taj način spriječiti.

Kad su majmuni utvrdili gradivo, iz kaveza uzmete jednog majmuna i stavite novog koji pojma nema što će se desiti kada se krene penjati po banane. Naravno (i očekivano) čim krene penjati se ovi ostali će ga povući dolje i izmlatiti. Nakon nekog vremena i ovaj novi majmum, koji u stvari nikada nije bio poliven hladnom vodom odustaje i ne želi više banane, iako su mu tako blizu a on tako gladan. Tada je pravi trenutak da ponovno uzmete jednog od majmuna koji zna što će se dogoditi i ubacite još jednoga koji pojma nema. Ovaj postupak ponavljate sve dok u kavezu nemate više nijednog majmuna koji ima neposredno iskustvo što će se desiti kada se krene penjati po merdevinama i pokušati ubrati bananu.

Kada ste uspješno zamijenili sve majmune, nezavisno o tome što oni pojma nemaju, ako neki od njih krene prema bananama ovi preostali će ga povući na pod i spriječiti, iako ne znaju da ako dođe do te banane da će ih sve skupa politi ledeno hladna voda.

Poenta priče o pet majmuna je u tome što za mnogobrojne odluke koje donosimo mi u stvari ne znamo prave konsekvence nego postoji neko znanje i mišljenje da se nešto radi baš tako, te da svaki drugačiji pokušaj jednostavno nije dobar.

Evo kako u jednoj kompaniji razvrstavaju poštu. Ukratko, poštar donese poštu i prva stvar koja se dogodi je da se sva pošta (a dobijaju je podosta) odnese na jedan sto. Ono što je zanimljivo je da za tim stolom niko ne sjedi i u stvari nema racionalnog objašnjenja zašto bi poštu stavljali i razvrstavali baš tamo. Niti je taj sto posebno podesan za razvrstavanje, niti je na nekom logičnom mjestu da bude lagano dostupan svima, čak ni osvjetljenje nije neko a ni kanta za smeće i nepotrebne omotnice nijesu blizu. No svejedno, pošta se tamo razvrstava po svjedočenju lokalnog zaposlenog-starosjedioca "oduvijek".

Nakon relativno kratkog istraživanja otkriveno je da je nekada davno upravo za tim stolom sjedio čovjek čija je funkcija bila razvrstavanje pošte. On je u međuvremenu otišao u penziju, njegovo mjesto je postalo nepotrebno, no procedura je ostala uprkos tome što je totalno besmislena i nepotrebna. Pet majmuna.

Sada kada znate ovu priču, zamolio bih da se osvrnete oko sebe po vašoj kući, po kompaniji u kojoj radite ili tokom dnevnika pokušate identifikovati majmune u kadru. Pokušajte se sjetiti djeda koji vas je upozoravao na promaju koja navodno ubija, mamu koja vam je branila jesti hladni sladoled jer ćete se prehladiti, prijatelja koji uvijek glasaju za iste, u stvari – ne treba otići dalje od ogledala...

Napomena: Nijedan majmun nije bio poliven ili pretučen za potrebe pisanja ovog članka.

Izvor: mrak.org

Priča o mravu

Jednom, ne tako davno, živio je srećan i vrijedan Mrav, koji je svakog dana dolazio prvi na posao. Bio je vrijedan. Veseo. Jednom riječju, bio je srećan dok je radio.

Pjevušio je vesele pjesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični. Slušajući pjesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor firme, zaključio da se mrav previše zabavlja, a premalo radi, jer nema pravo usmjerenje i šefa koji bi ga kontrolisao. Zato je zaposlio Bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem. Prva briga Bubamare bila je da organizuje evidenciju dolazaka i odlazaka mrava na posao (odnosno sa posla).

U tu svrhu, uspostavila je sistem prijemnih i odlaznih dokumenata.

Sa vremenom, broj dokumenata se povećavao i zbog povećanog obima posla oko papira morali su da zaposle nekog ko bi pripremao papire i izvještaje.

Zaposlili su Pauka koji je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva.

A mrav? Mrav je i dalje radio kao i prije.

Izvještaji koje je dostavljala Bubamara su bili izvanredni.

Direktor Stršljen je bio oduševljen izvještajima koje je dobijao od Bubamare i uskoro je počeo da zahtijeva: uporedne studije sa grafikonima, analize trendova razvoja, itd.

Da bi se zadovoljio direktorov zahtjev, bilo je nužno da se zaposli Hrčak koji bi bio direktna pomoć direktoru. Njemu su odmah kupili nov računar sa štampačem.

Srećni i vrijedni mrav je i dalje radio kao i prije. Jedino se požalio da bi mu bilo lakše ako bi imao neki računar. Nijesu mu odobrili.

Ovo je bilo prvi put da se Mrav na nešto požalio i direktor Stršljen je odmah shvatio da je potrebno najhitrije reagovati. Kreirao je novo radno mjesto šefa službe koji bi nadzirao srećnog i vrijednog mrava.

Na novo radno mjesto je zaposlio Cvrčka. On je odmah po svom dolasku zamijenio cjelokupni namještaj u svojoj kancelariji i na zahtjev dobio ergonomski oblikovanu stolicu i nov računar sa ravnim, LCD ekranom.

Broj računara je narastao i morao je da se kupi i instalira i mrežni server.

Novi šef službe je shvatio da hitno treba pomoćnika (koji je uzgred bio njegov pomoćnik u prethodnoj firmi). I tako je zaposlio Stjenicu.

U isto vrijeme Mrav je postajao sve manje srećan i sve manje produktivan. Opet je tražio računar. Opet mu nijesu odobrili.

Situacija sa Mravom, zabrinula je Cvrčka i on je zaključio da mora da naruči studiju o zadovoljstvu zaposlenih u firmi. Upoznao je sa tim direktora Stršljena koji je shvatio Cvrčkovo objašnjenje i odobrio angažovanje agencije za te potrebe.

Skupa studija je urađena i Cvrčak je počeo da primjenjuje predložene motivacione metode. Svuda je okačio motivacione plakate.

Vodio je Bubamaru, Pauka, Hrčka i Stjenicu na motivacione treninge u poznata ljetovališta itd…

Mrav je i dalje, ali nevoljno, radio. Čitao je motivacione poruke na plakatima i nikako nije mogao da nađe nadređene kad su mu trebali.

Jednostavno, ili nijesu bili tu ili nijesu imali vremena za njega.

I tako je vrijeme teklo.

Direktor Stršljen je i dalje dobijao redovno svoje perfektne izvještaje, ali su oni počeli da pokazuju da firma nije više tako rentabilna kao prije.

To ga je duboko zabrinulo i morao je da reaguje.

Unajmio je najelitnijeg konsultanta, gospođu Sovu. Sovin zadatak je bio da izvrši potpunu analizu organizacije i poslovanja firme i da predloži rješenja da bi firma poslovala rentabilno.

Nakon tri mjeseca, Gospođa Sova je direktoru predala sljedeći izvještaj:

“U firmi je previše zaposlenih!”

Direktor Stršljen je oduševljeno prihvatio stručnu analizu i odmah otpustio:

MRAVA.

———————————————————————————————-

Naravoučenije:

Nikada nemoj da budeš srećan i vrijedan mrav.

Mnogo se više isplati da si nesposoban i da ne radiš ništa.

Nesposobnima ne trebaju nadzornici.

Ako si uprkos svemu produktivan, nikad ne pokazuj da si veseo kada radiš, jer za to nema opravdanja.

Ako, ipak, na svaki način želiš da si mrav, osnuj svoju firmu i tako nećeš morati da radiš za Stršljena, Bubamaru, Pauka, Hrčka, Cvrčka, Stjenicu i Sovu. Ali tada nećeš moći da radiš ni kao Mrav. Jer da bi održao firmu moraš da se družiš sa stršljenovima, bubamarama, paucima, hrčcima, cvrčcima, stjenicama i sovama.

Naravoučenije 2:

Na žalost, cijela priča je utemeljena na univerzitetskim naučnim istraživanjima koja kažu da većina ljudi teži ka parazitskom životu.

Izvor: dusankrstic.wordpress.com

Priča: 20 životnih lekcija Stiva Džobsa

Odlomci iz biografije Stiva Džobsa:

1) NEMOJTE ČEKATI

 Kada je mladi Stiv Džobs želio da izgradi nešto, a bio mu je potreban dio opreme, otišao bi pravo izvoru.

 „Počeo je prisjećajući se da je želio da napravi mjerač frekvencija kada je imao 12 godina, i uspio je da pronađe broj Bila Hjulita, osnivača HP-a, u imeniku. Pozvao ga je da bi nabavio djelove.“

2) NAPRAVITE SOPSTVENU STVARNOST

 Rano u životu, Stiv Džobs je shvatio da ukoliko vam se ne sviđa kako stoje stvari u važem životu ili u vašem svijetu, treba da ih promijenite, bilo kroz akciju ili potpunom snagom volje.

 „Kao što se Hofman kasnije požalio: „Izvrtanje stvarnosti može služiti kao podsticaj, ali onda sama realnost uzvraća udarac.“ – Džoana Hofman, dio Apple-ovog ranog Macintosh tima.

 „Nijesam želio da budem otac, te tako nijesam ni bio.“ rekao je Džobs kasnije, sa samo trunkom griže savjesti u glasu.

3) KONTROLIŠITE SVE ŠTO MOŽETE

Stiv Džobs je bio, do određenog stepena, hipik. Ipak, za razliku od većine ljudi slobodnog duha tokom 1960-ih i 1970-ih, Džobs je bio detaljistički nastrojen control-freak.

„On želi da kontroliše svoje okruženje, i vidi proizvod kao dodatak samom sebi.”

4) VLADAJTE SVOJIM GREŠKAMA

 Džobs je umio da bude grub i nepromišljen. Možda je najbolji dokaz za takvo nešto situacija sa njegovom prvom ćerkom. Ipak, kako je Džobs stario i počeo da se suočava sa smrtnošću, postajao je spremniji da prizna svoje greške.

 „Uradio sam mnogo stvari na koje nijesam ponosan, na primjer to što je moja djevojka ostala u drugom stanju kada sam imao 23 godine i način na koji sam regovao tada“ – rekao je Džobs.

5) UPOZNAJTE SEBE

 Iako nije uvijek znao kako ljudi oko njega reaguju na njegovu pojavu ili prisustvo, Džobs nije imao iluzija u vezi sa sopstvenim intelektualnim sposobnostima.

„Tada se počelo prikazivati uznemirujuće otkriće. Bio je pametniji od svojih roditelja.“

6) OSTAVITE OTVORENA VRATA ZA FANTASTIČNO

 Džobs je bio tragač, jureći za duhovnim prosvjetljenjem i tjelesnim pročišćenjem kroz život. Nije bio pretjerano religiozna osoba, ali nije negirao postojanje nečega izvan naše zemaljske stvarnosti.

„Mislim da su različite religije zapravo drugačija vrata na istoj kući. Nekad mislim da takva kuća postoji, nekad mislim da ne postoji. Velika je to misterija.“ – Stiv Džobs

7) NE SUZDRŽAVAJTE SE

 Osnivač Apple-a je bio poznat po svojim izlivima i ponekad previše emotivnim odgovorima. U razvoju proizvoda, stvari su često bile nevjerovatne ili katastrofalne.

 „On je bio prosvjetljenje, biti koje je okrutno.“ prisjetila se. „Čudna je to kombinacija“ – bivša djevojka i majka prve Džobsove ćerke, Krisan Brenan.

8) OKRUŽITE SE SJAJNIMA

Bilo da je spreman da prizna ili ne, Stiv Džobs nije mogao da uradi sve. Da, mogao je da ima veliki uticaj na svaki proizvod i marketinšku kampanju, ali takođe je znao da postoje drugi na svijetu sa vještinama koje on nije posjedovao. Džobsovo rano partnerstvo sa jednim od ko-osnivača Apple-a Stivom Vozniakom je savršeno ilustrovalo ovu činjenicu. Njegov rani uspjeh sa Vozniakom omogućio je šablon za buduće saradnje.

„Nakon nekoliko mjeseci, bio je spreman da ga testira. Ukucao sam nekoliko riječi na tastaturi i bio sam šokiran. Slova su se prikazala na ekranu. Bila je to nedelja, 29. jun 1975. godine, prekretnica za personalne računare.“ „Bilo je to prvi put u istoriji“, Vozniak je kasnije rekao, „da je neko ukucao karakter na tastaturi i da se on prikazao na ekranu odmah pred njim.“

9) NAPRAVITE TIM OD PRVOKLASNIH IGRAČA

Prečesto se kompanije i menadžeri zadovoljavaju prosječnim radnicima. Stiv Džobs je prepoznao talenat i odlučio da, ako se bilo kakav konflikt desi u kompaniji punoj prvoklasnih igrača, on bi bio vraćen u balans fenomenalnim rezultatima. Možda je i bio u pravu.

 „Za većinu stvari u životu, raspon između najboljeg i prosječnog je 30% ili približno. Najbolji let avionom, najbolji obrok, mogu biti 30% bolji od vašeg prosječnog. Ono što sam vidio kod Vozniaka jeste da je on neko ko je 50 puta bolji od prosječnog inžinjera. Mogao je da održava sastanke u glavi. Mac tim je bio pokušaj da se napravi čitav tim od takvih, vrhunskih igrača. Ljudi su govorili da će se takvi igrači loše slagati, da će mrzjeti da rade jedni sa drugima. Ali ja sam shvatio da vrhunski igrači vole da rade sa vrhunskim igračima, oni samo ne vole da rade sa onima koji su dvije klase lošiji.“ – Stiv Džobs

„Shvatio sam tokom godina da, kada imate jako dobre ljude ne morate da im izigravate staratelja.“ Džobs je kasnije objasnio. „Time što od njih očekujete da rade velike stvari, možete ih navesti da rade velike stvari.“

10) BUDITE VI

Stiv Džobs je prečesto bio previše zauzet da bude ono što jeste, pa nije imao predstavu kako su ga ljudi doživljavali, naročito u hipi danima.

„Na sastancima morali smo da gledamo njegova prljava stopala. Nekada, da bi odagnao stres, potapao bi stopala u WC šolju, što nije bilo ni izbliza prijatno kolegama kao njemu.“ – Mike Markula, prvi direktor Apple-a.

11) BUDITE ISTRAJNI

Iako je istina da je Stiv Džobs bio donekle smrdljivko i osoba u čijem je društvu bilo neprijatno biti, isti taj Stiv Džobs je istrenirao sebe da zuri bez treptanja tokom dugo vremena, i otkrio je da umije da ubijedi ljude da rade naizgled nemoguće stvari.

 „Ako bi to spasilo nečiji život, da li biste pronašli način da smanjite proces paljenja računara za 10 sekundi?“ – pitao je. Kenjon je odgovorio da bi vjerovatno mogao. Džobs je otišao do table i pokazao da ako je u tom trenutku 5 miliona ljudi koristilo Mac, i bilo im je potrebno dodatnih 10 sekundi da uključe računar svaki dan, to bi značilo približno 300 miliona sati godišnje uštede, što je ekvivalentno čuvanju barem 100 životnih vjekova godišnje.

12) POKAŽITE PUT DRUGIMA

Džobs nije bio pravi programer niti tehnolog, svakako ne na način kakav je osnivač Microsoft-a Bil Gejts, ali je ipak imao intuitivno razumijevanje za tehnologiju i dizajn što je dovelo do promjene svjetskih očekivanja od kompjutera, i što je bitnije, potrošačke elektronike.

 „Da budemo iskreni, nijesmo znali šta to znači da kompjuter treba da bude ‘prijateljski nastrojen’ dok nam Stiv nije rekao.“ – Teri Ojama, dio ranog Macintosh dizajnerskog tima.

13) VJERUJTE SVOJIM INSTINKTIMA

Ja sam, u sopstvenoj karijeri, više puta bio vođen hrabrošću. Stiv Džobs je imao jako i trajno uvjerenje u sopstvene odluke i znao je da će nešto biti dopadljivo javnosti, ako se njemu sviđa. Gotovo uvijek je bio u pravu.

„Da li je Aleksandar Grejem Bel obavio neka istraživanja tržišta kada je izmislio telefon?“ – Stiv Džobs

14) RIZIKUJTE

Tokom karijere, Stiv Džobs je koristio šanse, prvo prilikom lansiranja Apple-a, zatim prilikom ostavke u istom i na kraju povratkom 1997. godine. U eri kada je većina kompanija tražila način kako da se diversifikuje, Apple je pod vođstvom Džobsa smanjio količinu poslova i proizvoda, i fokusirao se na relativno nova područja. On je takođe bio spreman da zaokrene čitav Apple brod (ili makar neke njegove aspekte) u jedinstvenom pravcu ako je mislio da će takav pokret značiti uspjeh u budućnosti.

„Jedna od menadžerskih filozofija Džobsa bila je da svako malo, kompanija mora da baci kockicu i da se kladi na neku novu ideju ili tehnologiju.“

 „Imao sam tu ludu ideju da smo mogli prodati jako puno Mac-ova samo kroz reklamiranje iPod-a. Kao dodatak, iPod bi pozicionirao Apple kao kompaniju koja evocira inovaciju i omladinu. Tako sam pomjerio 75 miliona dolara u reklamiranje ipod-a, iako kategorija nije opravdala ni stoti dio toga. Ali to je značilo da smo kompletno dominirali tržištem muzičkih plejera. Napravili smo veće izdatke od svih, i to u redu veličine od 100 puta.“ – Stiv Džobs

15) SJAJNO PRATI SJAJNIM

U svemu, počev od proizvoda do filmova (kroz Pixar), Stiv Džobs je nastojao da pravi sjajne nastavke. Nije bio toliko uspješan u ranom stadijumu karijere (Lisa), ali treći nastupi u Pixar-u i Apple-u su pokazali da ima osjećaj za dobar nastavak.

 „Postoji jedna klasična stvar u biznisu, a to je sindrom drugog proizvoda“, Džobs je kasnije rekao. „To proizilazi iz nerazumijevanja šta je zapravo načinilo vaš prvi proizvod uspješnim. To sam preživio u Apple-u. Osjećao sam da ako napravimo drugi film, uspjećemo.“

16) DONOSITE TEŠKE ODLUKE

Dobri menadžeri i lideri su voljni da rade teške poslove i donose odluke koje nijesu popularne. Džobs nije previše brinuo da se svidi ljudima, i samim tim je bio dobro pripremljen da donosi teške odluke.

„Jedna od najvidnijih odluka koju je napravio jeste ona da se ukine Newton, lični digitalni asistent sa skoro dobrim sistemom za prepoznavanje rukopisa.“

17) PREZENTACIJA MOŽE DA BUDE OD VELIKE VAŽNOSTI

Osnivač Apple-a je mrzio Power Point prezentacije, ali što je možda nekarakteristično za njega, vjerovao je da je elegantna prezentacija proizvoda jako bitna, možda i krucijalna.

„Pakovanje može biti pozorište, ono može napraviti priču.“ – Džoni Ajv, Apple dizajner

18) NAĐITE NAČIN DA IZBALANSIRATE INTENZITET

Nije razjašnjeno da li je Stiv Džobs ikada blago nastupao, ali je naučio da je korisno ako se odvoji od ostatka Apple-a.

 „U kompaniji koju je vodio izvršni direktor sklon napadima bijesa, Kuk je komandovao situacijama u mirnom maniru, sa smirujućim Alabama akcentom i blagim pogledom.“

19) ŽIVITE ZA DANAS

Čak i dok se borio sa rakom, Stiv Džobs je rijetko usporavao. Ako ništa, bolest je pomogla da se fokusira na svoje napore i krene u potjeru za nekim od svojih najvećih snova.

„Saznanje da ću uskoro da umrem, je najvažniji alat na koji sam naišao, a koji mi pomaže da donosim velike odluke u životu.“ – Stiv Džobs

„Saznanje da ćete da umrete je najbolji način da izbjegnete klopku razmišljanja o tome kako imate nešto da izgubite. Već ste nagi. Ne postoji razlog zašto ne biste slijedili svoje srce.“ – Stiv Džobs

 20) DIJELITE SVOJU MUDROST

Stiv Džobs je u duši bio filantrop. Imao je strast prema proizvodima i uspjehu, ali sve dok nije postao prilično bolestan, on zapravo nije pravio iskorak ka tome da nudi svoju mudrost drugima u tehnološkoj zajednici.

 „Nastaviću da radim tako sa ljudima poput Marka Zukerberga, takođe. Tako ću da provedem dio vremena koje mi je ostalo. Mogu da pomognem narednim generacijama da zapamte brojne ovdašnje velike kompanije i kako da nastave tu tradiciju. Silikonska dolina mi je pružila veliku podršku. Trebao bih da se potrudim, kako bih se odužio.“ – Stiv Džobs

Izvor: ftw.rs